Prvi dan prave vožnje. Da vožnje makar opće ni tak zgledalo. Dan je bil ko stvoren za sunčanje a prostor za vožnju je zgledal ko Atakama pustinja. No kao i sve u životu i to je bil samo privid.
Nakon 6 ATV-aca i par automobila glinište je pokazalo svoje pravo lice. Voda koja je bila negdi ispod sad je bila glavni faktor u stiliziranju vozačkih frizura (sreća kaj su imali kacige). Prestalo je jurenje po stazi i počelo se izvoditi puno sofisticiranije likove u blatu. Stil je uglavnom bil slobodni i to toliko da im je bilo dozvoljeno i kretati se leđno, kaj je ekipa iz Slovenije zdušno prihvatila. No neki su gurali nos tam di ne treba pa ih na kraju skoro ni sa štoplcigerom nisi mogel izvleči. Neki su se furani na uživanje u blatnim kupkama, i još sad misliju da ih nismo pročitali. Ali ruku na srce ni im bilo lako. Nebi im bil u koži – a kamoli u blatu.

Bok žurim. Novi pacijenti već grijeju mašine- patuljci pojma nemaju kaj ih čeka.

Brrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrrr

Ranom zorom natovareni do grla krenusmo put Petrove gore. Vrijeme 5, put 5 raspoloženje 5 …… sve 5.

Izgleda da su od nas bili nestrpljiviji takmičari koji su sa svojim pratećim ekipama stigli i prije nas. Putovanja od 18 ili 20 sati nisu ništa prema želji za avanturom.
Manje više standardnu rutinu postavljanja kampa razbijali su pogledi na konfiguracije terena i - ostale primamljive konfiguracije!
To je samo pripremni dan u kojem se uređuju auteki , ljepe naljepnice sponzora i dijele se potrebne drangulije, viče se – vi gec - helou, kome staj i kak si kaj, baš te dugo nisam videl.

Ispod oka se komentiraju auti konkurencije i naravno, pronalazi im se tisuće mana . Mi ostali popratni elementi uređujemo svoje buduće male baze.

Ovo pišem ujutro nakon krivo procijenjene noći. Krenulo toplo – a svršilo, da se smrzneš – s naglaskom na ovo smrzneš.

Danas počinje ono pravo – prva vožnja.
Do onda par slički.

Hajdiho

Nema se više kaj odbrojavati. Gotovo je. Spremam zadnje stvari i štriham po papiru da nekaj ne zaboravim,- gaće majce, Majice, gojze, gojze2, 3 para hlača i jedne bez para, zuboper, taroguz, itd... itd... itd... itd... itd... itd... itd... itd... itd... itd... itd... itd... itd... itd... itd... itd... itd... itd...

ups- skoro sam zaboravil staviti na listu laptop i fotice

OFF ROAD
Koriste se uglavnom makadamski i šumski putovi, zaboravljene ceste i staze, vododerine, blatne lokve, kameniti tereni, šumske vlake i kolotečine te drugi uglavnom nepristupačni tereni koji se običnim vozilima ne bi mogli savladati. Vozila, uz posebnu vrstu guma, moraju biti opremljena i vitlom koje im itekako služi, što ovoj grani auto sporta daje posebnu atraktivnost i svrstava ga u sam vrh ekstremnih sportova.
Izuzetna pozornost vodi se o zaštiti okoliša. Koristimo posebne ekipe koje zadnje prolaze stazama i prikupljaju i uklanjaju svaki otpad koji bi mogao ostati kao rezultat naše aktivnosti, vozila se posebno zaštićuju kako bi se smanjila mogućnost bilo kakvih nezgoda, a prilikom upotrebe vitla upotrebljavaju se posebne platnene trake za zaštitu drveća.

POVJEST AK92
Auto klub AK92 je prisutan u Off Road-u na nivou Hrvatske i internacionalno. Dugogodišnji je suorganizator Transylvania Trophy-a na kojem su sudjelovali 1996, 1997 i 1998 godine kao predstavnici Hrvatske. Bili su prvaci Hrvatskog Off Road prvenstva. Aktivno su sudjelovali i u organizaciji raznih događanja i trka kao što su prvenstvo Hrvatske u Off Roadu, Off Road festivala «Lobor 97/98 te raznih ekspedicija i sl.
Posebno treba istaknuti suorganizaciju Supersylvania Trophy-CROATIA 1998 i 1999 te samostalnu organizaciju CROATIA TROPHY-a 2000 i 2002, 2003, 2004 godine.
Do sada je bilo preko 180 posada, 720 sudionika, 215 volontera, dok su kampovi ugostili preko 1600 ljudi.

POZICIJA I CILJEVI
Od 2000 godine samostalnim organiziranjem trke Croatia Trophy, AK92 je postavo smo nove standarde u kvaliteti Off Road trka. Croatia Trophy je postao najveća i najzahtjevnija trka u Europi.
No to nije krajnji cilj, jer sa svakom slijedećom trkom postavljaju se novi, viši ciljevi.
Organizacijski tim na temelju dosadašnjih iskustava i rezultata želi Croatia Trophy dovesti do samog vrha svjetske Off Road scene.
Promatrajući trendove u auto sportu sigurno je da će svaka slijedeća trka Croatia Trophy-a imati sve jaču poziciju u svijetu. Zanimanje javnosti se brzo seli sa asfalta na prašnjave ceste.

SLIJEDI - CROATIA TROPHY 2005
Slijedeći organizacijski izazov je CROATIA TROPHY 2005 - središnji off-road događaj u Hrvatskoj i u Europi ove godine.
Održat će se u vremenu od 28.04.-06.05.2005.
Croatia Trophy 2005 će biti devetodnevno natjecanje vozača amatera iz dvanaest zemalja Europe ( Austrije, Njemačke, Danske, Poljske, Nizozemske, Belgije, Švicarske, Velike Britanije, Mađarske, Španjolske, Italije, Slovenije i Hrvatske),. Očekuje se nastup četrdesetak posada.
Polazi se iz Vojnića kod Karlovca, prema Zrinskoj gori, Petrovoj gori te se završava svečanim proglašenjem pobjednika u Topuskom.

Ovo je PRESS centar na kotačima	Koso i oblačno	Kad se buši nek se buši pošteno

Jos samo 3 dana do pocetka ovogodišnje trke. Sređuje se papirologija i vrše se zadnje pripreme vezane uz papirnate i elektronske medije. Nisam stigao više od ovog. Sutra je novi dan jer ovako umoran mogu napraviti samo gluposti. Sorry slika je sa Božićnog trophy-a
Laku noć!

Još malo pa smo gotovi.


Ta je pojava izraženija u vrijeme dok se traže nove staze i krče novi putovi. Jedan od većih problema su svakako i šumarski radovi kojih ima kao u prici. Kada se vozite starim vlakama ( putovi za izvlačenje porušenih stabala) i putovima koji se nalaze na karti, ali se ne koriste već desetljeća, normalna je stvar da naiđete i na poprečena stara stabla kao i na novo izrasle primjerke koji su se bas odlučili rasti na sredini još uvijek vidljivog puta.
Tako smo jučer na cca 24 km staze očistili cca 18 velikih stabala i nebrojeno malih, koji su onemogućavali prolazak.

Iz navedenog se može zaključiti da pripreme zahtijevaju i puno šumarske gimnastike. No naravno to ima i svojih dobrih strana. Jedna od tih je i smiješak na licima gostoljubivih domaćina. Nekada taj smiješak prelazi u smijeh, kada im objašnjavamo kuda želimo ići jer - tuda ne mogu ni volovi a kamoli auti-. No neke smo domaćine, uključujući i pojedine šumare uvjerili u mogućnosti ovih mašina te su se pojedinci čudili do iznemoglosti dok su neki dobili neopisivu zelju da se vise ne voze, jer kao, bolje se vidi teren izvana - pogotovo ako je jako strmo.

No sve to ide u rok službe i na sve smo već pripremljeni pa sve manje više prolazi po redu vožnje

Hajdiho



Tradicije traje od 1998 godine i vuče korijene u Transilvaniji ( nema veze sa Krvopijama) i održava se redovito svake godine oko nekog datuma u početku svibnja.

Ove godine počinje 28.04. i traje do 06.05.2005.. Biti ce cca 42 posade, isto toliko servisnih ekipa, ATV-jaca i 2 kampa i cca 350 ljudi koji ce sudjelovati u događaju tokom, nadam se kišno-sunčanih dana.

Pokušati ću svaki dan napisati nešto u ovakvoj neobaveznoj formi jer suhoparno nabrajanje činjenica i događaja mi nije neka jača strana. Ovako bi trebali – bar se nadam- uhvatiti malo atmosfere. Pokušati ću svaki dan objaviti što više slika - i tako za cijelo vrijeme trajanja trke ( do 06.05.2005.)

ZATO –PLEASE- TUTNITE OVAJ BLOG U FAVORITE I KOMENTIRAJTE I PITAJTE I... I ... I ....

Za početak evo nekoliko sličica sa početka trasiranja.
Ulovili smo jedan sunčani dan i rezultat je ovo:

malo voznje	malo spavanja	malo trazenja